EVIN DOKAZ—Čovjek je sam sebi uzaludan
2.1. Prvi čovjek
Zašto je Adamu bila potrebna Eva, zašto nije dobro da čovjek bude sam?
Zato što je čovjek slika Boga koji stvara, stvara život, stvara u izobilju.
Zašto nije Adamu bio dovoljan još jedan Adam nego mu je bila potrebna Eva?
Zato jer čovjek u drugome nalazi darove i sposobnosti koje on sam nema, ali ih prepoznaje i zbog toga mu je veliko blaženstvo imati nekoga tko je što više drugačiji od njega samoga. To znači da su spolne razlike jako bitne i da se ne svode samo na različitost u nekoj sitnici. Nismo jednaki, živjela nejednakost.
Zašto je Eva stvorena od Adamovog jednog manjeg dijela? To je jedino po čemu su Adam i Eva istoga roda, ljudskoga. Sve, baš sve drugo im je različito. Živjela različitost.
Zašto i životinje, i biljke, i priroda postoje u savršenom redu, a ljudi ne?
Zato što su ljudi osobe.
Jedina razlika po kojoj se prepoznaje neka osoba i razlikuje od svega stvorenog je jedinstvenost u načinu življenja, postojanja i obraćanja, odnosno općenja. Zajednička osobina svih ljudi je sposobnost biti i činiti sve što čini i priroda, flora i fauna, ali i biti nešto više, netko puno sposobniji od svega stvorenoga.
Zašto je Adam prvi čovjek, a ne Eva?
Zato što je čovjek osoba koja sudjeluje u svojemu vlastitome stvaranju, a to ne bi nikako mogao da ne postoji kraj njega netko u kome može otkriti da je sposoban za stvaralaštvo.
Eva je, dakle, ljudsko biće, osoba koja jest i može više nego sva druga stvorenja i karika između Adama i njega samoga, odnosno njegove stvaralačke sposobnosti. Da je Eva bila prije Adama, tada bi bila samo anđeo Božji i ne bi imala stvaralačke potrebe jer bi sve bilo savršeno, ali ne bi bio stvoren ljudski rod.
Činjenica je da čovjek želi rukama stvoriti samoga sebe ili čovjeka kao što je on sam. No, za to još nije otkrio materiju i oruđe.
Da li bi žena tada imala svoj razlog postojanja? Da, i dalje bi bila samo anđeo.
Ima puno prepreka u jednome čovjeku koji živi, a ne stvara. Te su prepreke glavna tema čovjeku da bi stvorio, odnosno sudjelovao aktivno u stvaranju samoga sebe, onoga čovjeka koji je isti kao što je on sam. Da nema glavnu temu, čovjek uopće ne bi mogao mukotrpno raditi na stvaranju i na sebi samome. Što više se čovjek upire nešto stvoriti, to je više čovjek. Pri stvaranju rad jest zaista mukotrpan, ali ljepota stvorenoga nadilazi svu muku i trud.
Čovjek ne bi trebao biti umoran ili izgubiti stvaralačku volju. Zato u samom stvaralačkom radu postoje poticaji koji čovjeku ne daju da odustane od stvaranja. Rezultati čovjekova stvaralaštva potiču na još veće stvaralaštvo, a najveće je i vrhunsko stvaralaštvo čovjek sam koji radi na sebi. Na sebi se uvijek može nešto raditi, odnosno stvarati jer čovjek je neiscrpan i kako god bio savršen, uvijek može biti još savršeniji.
Nije dobro kada čovjek posustaje u stvaranju samoga sebe, a to se događa ako ne uklanja redovito prepreke, odnosno ako ne stvara neprekidno. Budući da su ljudske osobe neiscrpne i uvijek su prepune darova i sposobnosti, stvaranje je raznovrsno, svestrano.
Neiscpnost jedne ljudske osobe je najveća blagodat čovjeku i stvara najveći problem na kojemu treba raditi. Problem je u tome što čovjek nije Stvoritelj pa se nalazi u dvojbi o tome kako stvoriti svoje vlastito savršenstvo. Čovjek misli da nema plan i nacrt prema kojemu bi stvaralački na sebi radio ako nema pokraj sebe drugoga čovjeka koji je savršeno različit i drugačiji od njega samoga i predstavalja također samu bit stvaranja, samo ljudsko stvaralaštvo. To je Adamu uvijek neophodna Eva.
Postoji samo jedna osoba koja Adama i Evu drži u komadu, a to je Stvoritelj njihov.
Da nema Eve, Adam bi zakržljao.
Zakržljao bi zbog prepreka silnih u samostvaranju i zbog činjenice da je prvi čovjek. Ta činjenica Adamu je kamen spoticanja i bit će sve dok ne dođe pred njega spoznaja da ne može stvoriti drugoga čovjeka jer je taj Drugi čovjek već stvorio njega, Adama i da je taj Drugi čovjek zapravo sam Bog, Stvoritelj Adama, ali i njegove žene, Eve. Budući da je Eva samo ljudsko stvaralaštvo i anđeo, ona nema u svojoj savršenosti mogućnost zakržljati kad ne bi bilo Adama. Eva, također, nema tu činjenicu da je prvi čovjek pa nema ni kamena spoticanja o tome kako bi morala stvoriti sebe samu. Eva, također, zna da jest stvorenje i da rađanje, odnosno samostvaralaštvo ne potiče samo od nje nego od Stvoritelja koji je još veća Osoba od čovjeka i puno više od toga jer je to Bog.
Adam u svojim preprekama mora uništavati da bi mogao savršenije stvarati. U velikom žaru uništavanja, Adam često uništi i Evu i svoje stvaralačke sposobnosti, ali kako želi samostvaranje, Adam često mora tražiti Evu koja je njegovo stvaralaštvo.
Kako za Evu uvijek postoji opasnost, neprekidna, trajna opasnost, jednako kao i za Adama, od uništenja, Eva služi Adamu čak i onda kada je strašno uništena jer stvaralaštvo je vječno. Tako se dogodi da je Adam, preokupiran svojim stvaranjem i preprekama, zbunjen često jer ne zna unaprijed koliko treba srušiti prepreka i što jest prepreka, a što nije pa tada uništava i sebe samoga, odnosno postaje nesvjestan da je umanjio stvaralačke snage koje su zapravo on sam.
Budući da je od Adama i Eve nastao ljudski rod i budući da su ljudi svi jedno, odnosno međusobno ovisni, ako strada Adam, stradavaju svi. Eva zna da je i s Bogom jedno, ali Adam sa svojim Stvoriteljem ne može previše općiti jer je zauzet samostvaranjem pri kojemu uništava često sam sebe pa je potrebno Stvoritelju spasiti Adama.
Zašto je naš Bog, Gospodin Isus Krist muškarac, a ne žena, odnosno muško i žensko?
To govori Adam, prvi čovjek, ne znajući da se Eva u njemu, Adamu skriva i ne znajući da se on, Adam skriva u Evi.
Kao što Spasitelj, Bogočovjek liječi i posvećuje sve ljude, tako i zajedništvo u braku između Adama i Eve opstaje zdravo i sveto.
Kao što je Adam zaglibio jer se drži prvim čovjekom koji je samostvaralac, tako je zaglibio i optužujući i uništavajući svoje stvaralaštvo, odnosno Adam se drži prvim i odgovornim za sve. Budući da je Adam muškarac koji stvara i bori se s preprekama te si daje neopoziv autoritet, normalno je da je i onaj dio čovjeka koji snosi odgovornost i posljedice krivnje ili zasluge. Po uzoru na Boga koji ga spašava, Adam je ljudski rod.
Zašto Adam i Eva nisu odjednom stvoreni u istome tijelu?
Između ostaloga, to je zato što je čovjek najsavršenije stvorenje, a nije dvospolna biljka ili životinja te mu nije neophodno pod svaku cijenu oplođivati svoje tijelo.
Između ostaloga, zajedništvo među ljudima, koje želi Bog, bolje se razvija od dva tijela nego samo od jednoga.
Između ostaloga, čovjek može sporije ili brže te raznolikije raditi na samoostvarenju ako je stvoren kao dva tijela.
Zašto u braku nastaju djeca?
Zato što su ona potvrda izobilja Boga Stvoritelja u stvaranju i zajedništvu.
Izvanbračna djeca su također rezultat zajedništva u braku koji je jedno tijelo od Adama i Eve.
Klonovi su jedan pokušaj Adamova uništavanja prepreka prilikom samostvaranja.
Nema komentara:
Objavi komentar